Western ranch Cowboy

Jahati  "western" ima jako malo veze s opremom koju koristite, ali podrazumijeva drugačiji pristup jahanju i – kao što današnja natjecanja u western jahanju pokazuju - krajnji ciljevi su različiti.

Često se koristi izraz "western stil", ali  to nije samo stil - stil podrazumijeva mnogo više od  razlike u odjeći koju nosite, jer western jahanje podrazumijeva  drugačiji put, drugačiji način, drugačiju filozofiju, ponekad drugačije signale i znakove konju.

Međutim, usprkos gore rečenome, razlike između western jahanja i jahanja u klasičnom stilu (engleskog jahanja) nisu tako velike i značajne.

Uostalom, konji su konji, a svi oni reagiraju na isti način.

Konj ne zna da li je "western"  ili „engleski“konj.  On će se odmaknuti od pritiska ili protiv njega, ovisno o tome kako je naučen, on će mahati repom  ako ga previše ometate, otvoriti će  usta ako ga povučete previše. To je razlog zašto dobri engleski jahači imaju malo problema u prilagodbi na dobro ujahane western konje.  Ispravan stav i sjedište, dobar balans, dobar „timing“, suptilni znakovi, mekane ruke, kao i generalno razumijevanje kako koordinacija svih naših djelovanja dovodi konja u „naše ruke“ osnova su bilo kojeg jahanja.

Western jahanje kakvo poznajemo danas evoluiralo je na američkom zapadu, uglavnom na stočnim farmama. Španjolski konkvistadori položili su temelje za western jahanje i rad sa stokom u Novom  svijetu, koje se razvijalo dalje u Meksiku,  a posebno u Kaliforniji. Dok je  kauboj u Texasu obično bio grub jahač i obrtnik u najboljem slučaju, kalifornijski Vaquero je bio majstor, ako ne i umjetnik u sedlu. Natjecanja u western jahanju postaju sve popularnija u počecima  20. stoljeća, te ova vrsta jahanja dospjeva u standardizirani sport, sport koji je u posljednjoj četvrtini prošlog stoljeća zaista procvjetao i producirao neke zaista izvanredne  predstave u nizu natjecanja. Sportsko western jahanje  sastoji se od nevjerojatno raznolikih natjecanja, koji pred jahača i konja stavljaju znatno različite zahtjeve: - reining, cutting, reined cow horse, western pleasure, western riding, trail, barrel, racing, pole bending...samo su neka od njih.

Western jahanje može se grubo podijeliti u dvije kategorije, na one koji samo žele dobro terensko jahanje i ugodno provedeno vrijeme, kao i oni koji se žele natjecati (i isto tako ugodno provesti vrijeme).  Oni koji samo žele  rekreativno jahati po terenima trebali bi težiti i željeti dobro jahati isto kao i oni koji se natječu, jer to, u najmanju ruku, dugujemo svojim konjima.

Najizraženija razlika između "engleskog" i „western“ jahanja je da se dizgine u western jahanju drže samo u jednoj ruci, naravno kad se jaše u potpunosti završen i školovan konj. Konj se i u westernu jaši dvoručno tjekom školovanja, ali je krajni cilj jahanje jednom rukom.  Kod jednoručnog jahanja, pravila natjecanja također zahtjevaju da se dizgine drže na način da između njih  bude samo jedan prst. Dobar western konj se jaše sa opuštenim dizginima. To zahtijeva osmišljen trening program u kojem se više  radi na konjskom umu nego na njegovim ustima.

Uobičajena zabluda je da western jahači samo sjednu, opuste dizgine i jašu... To vrijedi ako se samo ležerno šećete kroz prirodu, te ne želite konja puno smetati. Međutim, za izvršenje stvarno sofisticiranih manevara, to se jednostavno ne radi. Morati ćete jahati svog konja u skladu s prastarim  načelima  dresure,  što znači da je potrebno da jašimo „iz stražnjeg djela prema naprijed“, da ga moramo „dobiti na žvalu“ i „ na svoju ruku“.  Samo što to treba učiniti tako mekano da konj prije nego dođe do kontakta s žvalom, odradi svoj dio posla.  Težinu dizgine konj osjeća u ustima davno prije nego što ste formirali  ravnu liniju između ruke i konjskih usta - ako je bio obučen da je tako osjetljiv! A ako vaš konj radi na stvarno opuštenim dizginima, tada radi na "mentalnim dizginima“ . Tada je školovan do mjere da poštuje dizgine i žvalu, koji postoje samo u njegovom sjećanju.

Signali nogama su uglavnom isti i u "engleskom" i u“western„ stilu, ali dobar tandem jahača i  konja u westernu, trebaju puno manje signala. Normalno, western jahači ne koristi noge i težište samo za održavanje tempa. Signali težišem se različito primjenjuju kod različitih western  trenera. Western dresurni konji (reining konji) se uče da se miču od pritiska, uključujući odmicanje od težine. To znači da je jahačeva težina  na vanjskoj strani konja kod jahanja u krugu, gurajući konja „u“ krug.  Kod  dobro podešenog para,  jahač sjedi u sredini, ali princip vođenja je pritisak prema smjeru kojim želimo ići. Nasuprot tome, stavljamo li težinu na stranu u koju želimo ići i očekujemo da ju konj slijedi, to zovemo micanje pod težinom.

Ako je jednoručno jahanje tipično za western jahanje, to je isto tako žvala s  pritiskom preko poluge(curb bit).

Napominjem da je  kod korištenja žvala s pritiskom preko poluge najbitnije da pritisak dolazi s obje strane uste (nema povlačenja jednog dizgina), te da se takve žvale koriste kod gotovih, školovanih konja. Kod školovanje konja i jahača koristi se isključivo obična, lomljena žvala ili radni ular.

Postoji velik broj western žvala na tržištu, mnoge od njih korisne, dosta njih bi trebalo biti zabranjeno. Svatko može doista naći žvalu koja stvarno odgovara konju. Postoji nekoliko standardnih žvala koje djeluju na gotovo sve konje, a obično je nedostatak znanja i vještina jahača element što  ljudi stalno isprobavaju i traže nove žvale koje bi trebale riješiti njihove probleme.

U natjecanjima, postoje strogi propisi koje se  žvale smatraju ispravnim i koji su nezakonite, kao i što je sve od ostale opreme zabranjeno. Van natjecanja, western jahači mogu koristiti sve s čime su oni i  njihovi konji zadovoljni. Pravila uzgojnih udruga (AQHA, APhA, ApHC) omogućuju da mladi konji budu jahani dvoručno sa običnom lomljenom žvalom (sa  O-prstenom ili D-ringom)  ili sa hackamorom.

Ukoliko se koristi žvala s pritiskom preko poluge (i najkraća moguća) dopušteno je samo jednoručno jahanje, s jednim prstom između dizgina. Ukoliko se koriste zatvorene dizgine (West Coast romal-type), nije dozvoljen prst između dizgina.

Kojeg konja izabrati?

Za western jahanje ne treba vam isključivo western konj.Mnogi konji drugih pasmina i križanaca, mogu učiniti puno u nekim djelovima western jahanja. Međutim, western pasmine konja su uzgajane za to kroz mnoge generacije, te su općenito govoreći, najpogodniji za ovu vrstu jahanja. Veće su vam  šanse za pronalaženje dobrog western konja ukoliko pogledate među Quartere,Paint i Appaloosa konje. Tražite li konja u drugim pasminama, trebali  bi tražiti kompaktnog, a ipak rafiniranog konja srednje veličine (145cm – 155cm). Dobar balans, dobri pokreti,  te vrat koji omogućuje laka savijanja su krucijalni. Najvažniji sastojak je, naravno, dobar um. Konj mora biti kooperativan, mora vam željeti ugoditi. Nikada nećete doći do toga da jašete svog konja gdje god poželite, brzinom kojom želite,sa opuštenim dizginima,  ako on prirodno nije spreman ugoditi.

Što trebam od  osnovne opreme ?

Ako se ne natječete, možete koristiti sve u čemu se dobro osjećate. Western jahača ne čini oprema, nego to što njegov konj zna i može. Ako se želite natjecati, potrebno vam je western sedlo, western podsedlica, western uzda i žvala, western čizme i - dobro, da – western šešir.

Pravila natjecanja ne određuju kakvu ćete košulju obući, osim da mora biti dugih rukava.Trebaju vam duge hlače, šešir i čizme. Sve drugo, materijal, uzorak, boja...ovisi o  individualnom ukusu.